Svi smo jedno, sve je jedno…!
Čavrljam tako jutros s prijatejicom o nekim okolnostima koje nam se ne sviđaju i eto što se izrodilo iz tog razgovora.
Dakle, kolektivna je situacija da smo na razini naroda izgubili identitet, korijen, vrijednosti i time i prvu čakru. Drugim riječima, u kolektivu ne možemo naći oslonac. (Zamislimo stablo bez korijena – koja mu je budućnost?)
Iduća je situacija da je većina sustava učenja i duhovnih, pa čak i samorazvojnih sistema postavljena od osoba kojima je život bio previše bolan pa su se vinuli u visine gdje nije bolno, napustivši “kopanje” tu gdje su se svojevoljno inkarnirali. Time nas kao učenike uvode u nepregledni turizam viših sfera, divne krajolike, fantastične poglede, susrete na najvišoj razini… Ili se aktivira naš adrenalin (druga čakra), strasti, čini nam se da možemo letjeti tamo gdje smo uvijek čeznuli…
Pa tako na tim mjestima poduke često nalazimo više podrške za ostale čakre, npr drugu, koja donosi puno snage i strasti, pa srce koje zaranja u ugodu ljubavi, pa više čakre koje otvaraju ugodne i neopisivo zanimljive duhovne dimenzije, ali prva čakre na žalost često ostaje duboka nepoznanica (čast iznimkama). Ona je bolna, gruba, duuuuuboka, mračna, neprivlačna i njene su nagrade jednostavne, nesenzacionalne. Ne donose vatromete strasti, vreće novaca, ludi seks, genijalna otkrića, viđenja novih šarenih dimenzija. donose SAMO duuuuboki unutarnji mir.
Ima još jedan razlog zašto se o korijenima malo uči i vježba, a taj je komercijalne prirode: rad na prvoj čakri boli, neugodan je i ponekad simbolički liči na kopanje tunela kroz planinske gudure. Puno ćemo lakše naplatiti buđenje strasti i šetnju po ružičastim oblacima nego višegodišnji rad na prihvaćanju roditelja, njihovih nesavršenosti (najblaže rečeno), ali i na prihvaćanju njihovih okrutnosti, na sređivanju dokumentacije, na istraživanju predaka, na integraciji djetinjstva do zadnjeg detalja i gledanje s blagoslovom i blagošću na svaki bolan događaj i izazov, na prihvaćanju postojećih okolnosti i njihovoj integraciji…to se ne prodaje dobro…
Drugi je razlog: iz perspektive učitelja ili sistema koji se mora prodavati da bi preživio, ukorjenjivanje učenika ili klijenta spaja osobu na izvor zemaljske snage i osigurava stalni resurs iz kojeg može potegnuti i suočiti se s onim što mu život donosi. Odričući se spoja na tu iskonsku energiju, terapeut i sustav ostaju stalno potrebni svom klijentu i učeniku koji iz njih crpi energiju, osjeća se snažniji povezan na takav kolektiv ili pleme istomišljenika, ostaje u stalnoj potrebi za energijom, savjetom, vođenjem, okolinom u kojoj su istomišljenici koji imaju isti sustav vrijednosti i izgovaraju iste rečenice. imaju interni smisao za humor i zajedičke neprijatelje. (ovo zadnje – zajednički neprijatelji npr, svi mrzimo medicinu, ili svi smo protiv one druge duhovne tehnike, ili svi smo protiv političara, ili protiv Amerikanaca… – jedan je od kriterija prepoznavanja da li smo ukorijenjeni ili živimo na nekom vanjskom korijenu).
Caroline Myss je negdje rekla: “Our purpose is not to create the life we like, our task is to love the life we have!” (uz ispriku ako sam malo izmijenila, smisao je taj). Dakle, kad budem mogla obožavati (prihvatiti kao božansku kreaciju) šogora, nećaka, susjeda koji hrče, viče i tuče djecu, muža koji prdi, političara koji nas obezglavljuje, obezkorjenjuje, baku koja me je tukla, majku koja mi je lagala misleći da ću biti sretnija, račune koje plaćam, porez, globu zbog prebrze vožnje, ubojice i zlostavljače, zagađenja i nepravdu, tek tada imam slobodu stvarati po svojoj želji i snagu da taj zadatak iznesem. Ključna riječ je PRIHVATITI. (osjećati mir pri suočenju).
Zašto je potrebno to bolno prihvaćanje i zacjeljivanje? Jer smo SVI JEDNO. To ponekad zaboravimo kad si dozvolimo nezadovoljstvo s dijelom kreacije koja nas je izazvala.
Sve što stvorimo u životu prije stanja dubokog prihvaćanja cjelovitosti, projekt je bez čvrstog korijena i u sebi nosi sjeme neobavljenog zadatka, nerašćišćene karme, budućih lekcija.
U vremenu kad se pripremamo na značajno povišenje vibracije, pomak u svijesti koji se već zbiva, važan zadatak nam je iscijeliti energije naše prve čakre, učvrstiti svoj korijen, osvijestiti da smo JEDNO sa svime i svima tko i što nas okružuje… Dobiti snagu vlastitih predaka, otvoriti se snazi Zemlje, zaroniti s prihvaćanjem u život koji je tu…