Želimo vam predivnu 2018.!
Sretna Nova Godina!
Sretna Nova!
Happy New Year!
Buon Anno Nuovo!
I tako na stotine načina, stotine jezika, stotine melodija i pjesama…
Tko je Ona, ta dama kojoj se toliko veselimo i očekujemo ju s toliko uzbuđenja, što čini svako ponašanje opravdanim; pijemo, prejedamo se, plešemo, ljubimo se, drogiramo, družimo se s prijateljima a i nepoznatima, ljubimo i grlimo nepoznate na ulici… Ta tajanstvene dama koja još nije otkrila svoje lice, već će to učiniti tek poslije ponoći, malo po malo, otkrivati će svoj veo postepeno, mrvicu po mrvicu, bez žurbe, milimetar po milimetar, da bi se za 12 mjeseci, za 365 dana, 8760 sati, 525600 sekundi otkrila potpuno u svoj svojoj ljepoti ili u svoj ružnoći ili pomiješano i pretopljeno i lijepo i ružno i ugodno i bolno, stopljeno u jedan oblik u jednu vremensku jedinicu od godinu dana.
Prije tridesetak godina odlučili smo dozvoliti našim sinovima da budni dočekaju Novu Godinu. Stariji je već prokljuvio o čemu se radi, možda je čak prethodne godine virio kroz odškrinuta vrata ili iz razgovora shvatio da se u stvari ne događa ništa i da je sva buka i očekivanje u našim glavama. (Kao uostalom i u drugim situacijama vrlo često). Ali mlađi, koji ima jedva tri godine, on čeka Novu Godinu. Njemu je svečano najavljeno da će ove godine moći dočekati Novu Godine s nama većima i velikima. I tako te večeri teku minute i teku sati, igramo se, jedemo, zabavljamo, svađamo, planiramo, uzbuđeni smo toliko da niti jedan od dvojice malih dječaka nije nimalo pospan.
Dolazi ponoć, vani petarde, vatrometi, galama, mi se ljubimo, želimo si međusobno sve najbolje, mali sin gleda i čini sve što i mi činimo, grli, ljubi, čestita, da bi pomalo vanjsko i unutarnje uzbuđenje polako jenjalo. Pomalo se sklapaju okice, već je pijesak ispod kapaka, ali naš mali sin neće na spavanje. Pa kako neće, sve smo ostvarili, spava mu se, umoran je, sitni sati teku!?
Dok nam nije konačno razočarano otkrio svoju situaciju: “A gdje je ta Nova Godina? Zašto nije došla? Ako bude zvonila na vrata, nećemo ju čuti kad zaspimo!” Sve u čuđenju, razočaranju i s nekim skrivenim osjećajem prevarenosti. On je čekao tetu, gospođu, koja mu je najavljena imenom i prezimenom, a odakle mogu stići nove tete u život? Na vrata tako da pozvone, zar ne?
Koja je vaša slika i projekcija Nove Godine u vašim mislima? Netko od nje očekuje zdravlje, netko novac, netko manje posla, novi auto, mnogi (nažalost pre mnogi) se nadaju da će im donijeti krov nad glavom ili nešto hranjivo na tanjuru. Neki očekuju curu ili dečka, kao na pladnju, ili rođenje nove bebice.
Što to vi očekujete od te tajanstvene dame koja će se baš u nedjelju probiti do vas točno u ponoć, zakucati na vašu svijest i donijeti sa sobom sve pa i najhrabrije, najluđe mogućnosti, potencijal novih događaja, promjena, čuda ili tek mirnog nastavka?
Jeste li napisali svoje novogodišnje rezulucije, koje su zapravo odrasla inačica dječjih pisama Malom Isusu ili Djedu Božičnjaku, sa željama koju su previse odvažne da bismo ih rekli roditeljima ili preuzeli na sebe njihovu realizaciju. Još uvijek stignete pisti, crtati, lijepiti…!
Jer ovo je vrijeme završetka staroga i početak nečeg sasvim novog i mladog, stizanje neoskvrnute nevine energije koju možemo koristiti za sasvim nove početke, a možda, zašto ne, i za čuda!
Pred vama je čista ploča, neobojano platno, cijeli Svemir mogućnosti. Budimo hrabri i otkrijmo što je to najhrabrije i najveličanstvenije što si želimo u idućoj godini.
I onda pustimo tajanstvenoj dami, Novoj Godini neka nam pomogne tu želju pretvoriti u stvarnost.
Sretna vam Nova Godina!!