Koliko puta ste se upitali: Zašto se to baš meni događa? Koji je smisao ovog napora ili tragedije?
Svaki puta kad nam život servira neki događaj koji čini da se osjećamo nelagodno, nesretno, nevješto, ljuto, tužno, iznevjereno, u tom je događaju ugrađena prilika za rast.
U djetinjstvu smo u školi dobivali zadatke koje nismo znali riješiti. I bezbroj puta nam se činilo da ih nikada nećemo riješiti. No, malo po malo, uz dobro vodstvo, strpljenje, vježbu i uz puno pokušaja i pogrešaka, na kraju su svi zadaci riješeni. I ne samo to, s vremenom su ti “nemogući” zadaci postali banalni i jednostavni.
Tako se i život ponaša na neki način kao škola. Servira nam događaje i provokacije koje ne želimo, koji nam se čine teški, koji su “previše” za nas, koji u nama izazivaju osjećaje od kojih bismo ponekad najradije umrli….
Naša nam reakcija na izazov govori o tome u kojoj mjeri smo nevješti u tom području života. I najbolje što možemo činiti je naći dobro vodstvo, prihvatiti situaciju, uložiti beskrajno strpljenje, vježbati drugačije osjećaje, ispunjati sve zadatke koji se nađu na putu i jednog dana se probuditi snažniji i sposobniji za tu vrstu izazova. I tako svaki put. Tako se gradi zrelost.
Život nam daje priliku da ojačamo tamo gdje smo slabi
